Nazad      
             
     

TOP LISTA
(albumi&CD)

  1. Bjesovi - "Bjesovi"
  2. Maske Dr. Jobeca - ,,Ne znam kako"
  3. Blues Trio - "This Train"
  4. Direktori - "Lesli se vraća krući"
  5. ProArte - "Hitovi"

 

Ime
BJESOVI

Možeš me zvati kako hoćeš
jer ja nisam ime
Možeš me zvati kako hoćeš
Jer ja se više ne smejem
Moje lice krije lice starca
Moje noge nose dušu
Mrtvog čoveka

Besno? Pesimistično? Grčevito? Glupo? Možda, ali potrebno.

 

U  RITMU  ELEKTRIČNOG  LUDILA

Na kratko su bili jedan od vodećih demo-bendova, a onda su, svojim pesmama i koncertnim nastupom, izbili u prvi plan domaće rok scene. Njihova upornost, razbijanje stereotipa i pobeda nad neopravdanim kompleksom provincije, uvrstila ih je u legende beogradskih klubova, majstore scene i pozitivne energije. Gornji Milanovac, odakle potiču, postao je bliži Beogradu nego ikad.

Kad sam prvi put bila na koncertu "Bjesova", pomislila sam kako se sa ovim momcima ne bih rado noću srela na ulici. Delovali su strašno i opasno u svom besu, dok su, te subote, imali svirku u KST-u. Smišljala sam na koji način da privolim te momke na normalan razgovor. Gomila fanova je bila na ulazu, dva sata pre početka koncerta, i pevala njihove stvari s poslednjeg albuma. O "Bjesovima" se gotovo sve zna. Za manje od dve godine su, od odličnog demo-benda, postali najbolji koncertni bend u zemlji i svojom muzikom i nastupom vratili veru u domaći rock'n'roll. Da je tako, svedoče gomile Ijudi na njihovim svirkama i "kolektivno ludilo"  koje nastaje tokom izvođenja bilo koje od njihovih pesama. Majstori su dobro ispekli svoj zanat a ko su im bili učitelji? O tome pričamo s članovima grupe Maksom, Zoranom i Peđom koji u razgovoru upadaju jedan drugom u reč.

Naša generacija je rasla i sazrevala uz Hard Rock sedamdesetih godina, tvrde oni. Tad su bili najmoćniji Zeppelin, Black Sabbath. Sa pojavom Punk-a mi smo mu se zdušno pridružili, ali je najveći utisak na nas ipak ostavila post-pank era: "The Cure" i "Joy Division" bili su pravo otkrovenje... Kasnije je došao "New American rock" i iz tog perioda, tj. sa kraja tog perioda, najdraža nam je "Nirvana"... Postoji nešto što povezuje te pravce; Svi, ali apsolutno svi ti muzičari su živeli pred publikom. Sve što su pisali bilo je iskreno i pozitivno. Tako je rock'n'roll bio i ostao sredstvo komunikacije kome nisu potrebna dodatna objašnjenja.

Govorimo o publici. "Bjesovi" na svojim koncertima sviraju pred prepunim salama, ali vam nije strana ni klupska svirka. Da li postoji razlika dok svirate u tim različitim prostorima?

Razlika svakako postoji. Svako mesto ima neku svoju auru kojoj se prilagođavaš. Koncert je, u stvari, sam život. Kad izađeš na scenu, Ijudima daješ određenu emociju. To mogu biti pozitivne i negativne emocije, pozitivna i negativna energija. Pred publiku ne izlaziš nikad potpuno opušten, ali si zato uvek iskren. Na koncertu prolaziš kroz razna stanja. Sve to može biti veličanstveno, ali se dešava i da posle dobrog koncerta izađeš potpuno prazan. U svakom slučaju, oba osećanja su lepa.

Dakle, koncert je stapanje s publikom, a ona zavisi od benda.

Razni Ijudi dolaze na svirku, pa su i doživljaji razni. Nekome je naša muzika pokretačka snaga za telo, jak osećaj, skoro erotski. A, nekome je, opet, važnije da shvati smisao teksta, poruke. To je ta duhovna vrednost koncerta. O takvim stvarima ne treba mnogo pričati - treba im se prepustiti.

Za ovo kratko vreme, mnogi bendovi iz unutrašnjosti izbili su u prvi plan i osvežili, pomalo umrtvljenu beogradsku rock-scenu. Kako objašnjavate novonastali konglomerat zvuka na domaćoj sceni?

Kad se govori o bendovima iz unutrašnjosti, u pitanju su pojedinci koji su, tek pojavom silne negativne energije na ovim prostorima, dobili pravi motiv za bavljenje muzikom. Postoji tu i određena doza prkosa zahtevima centra. Ali, ne treba zanemariti tradiciju koju ima Beograd. Postoje dobre grupe kao što su "Darkwood Dub" ili  napr. "Kristali" koji su odličan pop-bend.

"Bjesovi" su zadivljujuće mirni na koncertima za razliku od nekih bendova koji na koncertima unište opremu.

Divljanje se objašnjava na dva načina: kako to radi Nikolas Kejdž u filmu "Divlji u srcu", ili kao matori razbijač Brando... To je tanka linija između pameti i srca.

Kakva publika dolazi na vaše koncerte...?

Različita, mada primećujemo da ima i   starijih,  mada...

P.S.
Te večeri je u KST-u bilo oko sedamsto Ijudi, a "Bjesovi" su imali jedan od boljih scenskih nastupa. Van plana ostala sam na svirci do kraja i uverila se da je istina da fluid (bjes) kojim zrači njihova muzika nije nameran. Bilo kako bilo, više me nije strah od njih. Ni noću, čak. 

Dragana LAZAREVIĆ